''KRHOTINE SJEĆANJA IZ DOMOVINE I IZBJEGLIŠTA''

Povijesno društvo Sveti Petar Orehovec i Općina Sveti Petar Orehovec u četvrtak, 21. siječnja 2016. godine organizirali su predstavljanje knjige Milivoja Mostovca "Krhotine sjećanja iz Domovine i izbjeglištva".

Predstavljanje se održalo u svečanoj prostoriji Vatrogasnog doma u Svetom Petru Orehovcu, a knjigu su predstavili urednik prof.dr.sc. Jure Krišto i recenzent dr.sc. Mario Jareb.

Na predstavljanju su sudjelovale i naše dvije folklorašice, koje su bile u našim narodnim nošnjama, te su na taj način Kristi Mostovcu, unuku Milivoja Mostovca predstavile dio kulture potkalničkog kraja, iz kojeg potječu i njegovi korijeni.

Predstavljamo Vam dio ulomka ''Podkalnički kraj'' iz knjige Milivoja Mostovca "Krhotine sjećanja iz domovine i izbjeglišta".

"Moje rodno selo Sv. Petar Orehovec smješteno je na brežuljku između Križevaca i Kalnika i sastoji se od nekih stotinjak kuća. Ono je postalo središte općine od 10.000 stanovnika raštrkanih u 38 sela. Radi se, uglavnom, o seljacima, među kojima je živio i znatan broj seljaka-plemića zvanih šljivara (jer su šljivari opskrbljavali vojsku hrvatsko-ugarskog kralja Bele, koji se sklonio u tvrđavu Kalnik bježeći pred Mongolima).

Ti su plemići brižno čuvali stare isprave i potpisivali bi se stavivši pred prezime "pl". Povijesne tvrđave Veliki i Mali Kalnik te dvorci baruna Ivana Ožegovića(Gušćerovec), grofova Drašković (Bisag), grofova Rubido (Gornja Rijeka), carskog stolnika Fodrocija (Bogačevo), vlastelina Ljudevita Farkaša-Vukotinovića (1813.-1893.) (Ravno) poticali su interes stanovništva za narodnu prošlost.
Ja sam još kao dječak dolazio u Bogačevo da bi velikašku djecu učio hrvatski. U tom je dvorcu odsjeo i nadvojvoda Salvator, u čiju je čast bio organiziran i veliki lov. Sv Petar bio je u neku ruku država za sebe. Sve javne vlasti usko su surađivale te narodu bile uvijek na usluzi. Mjesna i okolišnja i inteligencija i vlastela redovito su se posjećivala, "križevački statuti" bili su najstrože primjenjivani. Prijateljstvo i bratimstvo nisu bile prazne riječi. Vremena se uvijek našlo da se čovjek otarasi tereta briga, okrijepi tijelo i osvježi dušu.
Gosti, pa i oni nenadani , uvijek bi dobro došli. Nakon rasprava i doskočica znala je slijediti pjesma katkada i ples. Tako su "stari" i "mladi" bili zadovoljni. Sklad između staleža rijetko je kada došao u pitanje. Ljudi su se osjećali kao jedna proširena obitelj."

 

/Ana-Marija Petric Vlah/