TRADICIJSKI BOŽIĆNI OBIČAJI POTKALNIČKOG PRIGORJA

Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja. Božićni običaji u hrvata su slični, a mi ćemo u daljnjem tekstu predočiti pojedine djelove običaja koji su se zadržali u potkalničkom prigorju.

Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. U nekim hrvatskim krajevima već na Svete Katarinu (25. studenoga) počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana .

Nakon Svete Katarine slijede dani Svete Barbare (4. prosinca), Svetog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u pojedinim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Na dan sv. Nikole obilazilo se po kućama djecu, te im se darivala jabuka ili orah, dok se one neposlušne darivalo šibom. Dok u današnje vrijeme, običaj na blagdan sv. Nikole je da djeca večer uoči blagdana, očiste svoje čizmice i stave ih na prozor, gdje ih ujutro čekaju pokloni, ali i šiba za one koji su bili neposlušni. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, jedan običaj koji se sačuvao do danas kao simbol obnove života. Pšenica se stavljala ispod bora u malenim drvenim posudama, ili je pak ukrašavala božićni stol.

Slama je znak Božića, te se od pšenične slame koja se požela u mjesecu srpnju, napravio vijenac, koji se stavio oko raspela, te se čekao Božić na koji se taj isti vijenac stavljao na stol. U potkalničkom kraju još uvijek je običaj unošenja slame u dom.

Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Slama rasprostrta po podu simbolizirala je Isusovo rođenje u štalici na slamici.

Kucajući tri puta na vrata (kao znak sv. Trojstva), glavni član domaćinstva unosi slamu u kuću, te pritom glumi sv. Josipa pozdravljajući ukućane; ''Dober večer. Ja sam došel z daljekoga puta, bil Vi mene štelji stanak dati'', a oni mu odgovaraju: '' Mi bi Vam stanak dalji, na slamice pod stolem bute prespalji.''

U potkalničkom kraju poslije unošenja slame, gazdarica unosi žito. Riječima ;''Faljen Isus i Marija! Ja sam čula takov glas da si Isus i Marija kod Vas.'' pozdravljuje sve ukućane. Zatim ukućani odgovaraju; ''To je ljepi glas, Isus je pri nas.'', a gazdarica posipajući žito po kući govori svoje dobre želje; ''Daj Vam Bog picekov, racekov, kruha i vina i Božjega mira''. Kada se slama prostrla po podu, ukućani su posjeli na nju, te se pomolili. Nakon molitve, ukućani su uzeli svaki po jedan štrukelj, te su popili malo vina. Vjerovalo se da onaj koji prvi pojede štrukelj i popije vino, biti će najbolji tijekom iduće godine u svim poslovima koje će obavljati. Nakon toga se slama stavila pod stol, na kojoj su se sve do polnoćke djeca igrala, a kod pojedinih kuća se poslije polnoćke i spavalo na slami.

~MARIJA SE MAJKA TRUDI~

Poslije večere ''popravlja'' se stol. Žitom se ispisuje krug na sredini stola, u kojeg se stavi vijenac od slame, te se u vijenac stavljaju papirnati novci. Zatim se žitom po stolu ispisuje križ, krećući od istoka prema zapadu, dok se na krajeve stola stavljaju kovanice. Tijekom tog čina ukućani su pjevali prigodne božićne pjesme.

~NA PROSTOJ SLAMI~

Na blagdan Ivanja (27.12) iznosila se slama ispod stola, te su se njome darivale voćke da bi bolje rodile. Djeca su na svaku voćku stavljala smotuljak slame, dok je gazda darivao svoj vinograd. Posebno zanimljivo je to da su djeca prvo darivali drvo trešnje, jer su ih najviše voljele, pa su očekivala da će trešnje prije rodit ako ih daruju božićnom slamom.

Neposredno prije polnoćke odlazilo se susjedima vidjet bor i čestitat Božić, a nakon toga su zajedno odlazilili na polnoćku. Kod kićenja bora, ali i na polnoćki pjevale su se božićne pjesme. Božićna pjesma '' Poslušajte svi sada'' koja je posebno značajna za potkalnički kraj, a zabilježio ju je Nikola Toth u sv. Petru Orehovcu najčešće se pjevala na blagdane Badnjak i Božić.

~POSLUŠAJTE SVI SADA~

Svijetlo u božićno vrijeme ima posebno značenje, a simbolizira rođenje. Vjerovalo se da, ako vatra ugasne tokom noći, i ako ne svijetli barem jedna svijeća u kući, neće tokom iduće godine biti zdravlja i sreće. ''O kakva to svetlost s kom Betlem gori, glas čuden veselja po zraku zvoni.''

U potkalničkom prigorju se do danas zadržao običaj kićenja božićnog drvca na Badnjak. Međutim početkom 20. stoljeća u našim se krajevima , umjesto bora, kitila divlja borojica koja je rasla u našim šumama, dok ju je u današnje vrijeme jako teško pronaći.

Borojica se kitila sa ručno izređenim ukrasima; cvijeće, lanci, anđeli od krep papira i kukuruznog perušinja, orasi umotani u raznorazne ukrasne papire, ukrasi od slame (anđeli, zvijezde, kuglice).

Cvijeće koje se radilo od krep papira nije bilo samo za ukras na borojici, već su od njega radili vjenčiće koje su stavljali oko raspela.

Božić je blagdan mira. U potkalničkom kraju je običaj da se na taj dan ide na četiri mise. Prva je polnoćka, druga je rana jutarnja, treća je poldanica, a četvrta večerna. Poslije mise poldanice, slijedio je svečani i obilan obed (ručak) , a za stolom je trebala biti cijela obitelj. U kući na stolu je čitavo vrijeme moralo stajati vino, kruh, diganjka (orehjača) i žito koje gazdarice unese u kuću na badnje večer.

Kako je Božić obiteljski blagdan i nije bilo primjereno otići poslije ručka, običavalo se ostati kod kuće. Jer kako su ljudi znali reći: '' Ki bi dober bil, te bi na Božić doma bil.''

Čestitanje rodbini i prijateljima uslijedilo je na blagdan sv. Stjepana (26.12). Prvi posjetitelj trebao je biti zdrav, jak i dobar, jer kako se vjerovalo, to u kuću donosi zdravlje i sreću. Zvali su ga položek, a kada je ušao u kuću trebao ih je prigodno pozdraviti: '' Na tem mladem ljetu, si zdravi i veselji bilji. Daj Vam Bog picekov, racekov, purekov, kruha i vina, i božega mira.'' Položek je trebao sjediti mirno

Grupe mladića obilazile su selom kuće, te darivali djevojke jabukama božićnicama.

Nakon blagdana sv. Stjepana i sv. Ivana, blagdan je Nevine dječice ili Šibrijeva. Običaj koji je obilježio taj blagdan bio je da se vrbovim šibama ljudi lagano udaraju po rukama, nogama i glavi, a uz to se govorilo: ''Bila ti zdrave ruke, glava i noge''.

Nakon Nove godine, slijedi blagdan Tri kralja (06.01.) sa kojim ujedno završava božićno vrijeme. Posljednji se put pali božićna svijeća, završava blagoslov domova i obitelji te se raskićuje bor i sva obilježja Božića spremaju se za idući Božić. Također na taj dan svećenik blagoslivlja vodu. No još jedan običaj je poznat u našem kraju. Kad se spustio mrak, tri dječaka obilazila su kuće u svojem kraju. (Dječake su simbolično zvali ''Tri kralja'') Dječaci su nosili zvjezdu u situ, te pjevali prikladne pjesme, a kod svake kuće dobili bi poklone (jabuke, orahe, jaja).

''O Sveta tri kralja o blažen vaš dan, kad Sveti Kralj Mladi bil z neba poslan"

/Ana-Marija Petric/

Na našoj stranici možete pogledati slike sa božićne radionice gdje smo izrađivali tradicijski božićni nakit za bor i kuću.

Sretne i blagoslovljene blagdane žele Vam članovi Kulturno umjetničkog društva "Prigorec"