Vijesti


Naslovnica O nama Povijest KUD-a Statut KUD-a Upravni odbor Članovi Nastupi Iz medija Plan rada Izvješča o radu Program Pjesme Običaji Nošnje Fotogalerija Videogalerija
	Bili smo dio povorke ponosnih na Đakovačkim vezovima U veličanstvenoj povorci među 4000 sudionika iz 60 kulturno umjetničkih društava, praćenih središtem Đakova s 50 konjskih zaprega i 50 jahača, bili smo i mi mali KUD iz Svetog Petra Orehovca. Taj nastup na Đakovačkim vezovima (3.7.2011.), manifestaciji koja se održava od davne 1967., zaslužili smo uspjehom svoje koreografije "Sitna kišo" na 13. županijskoj smotri folklora u Virju. Zahvaljujući odluci stručnog povjerenstva na Smotri folklora, poslani smo na Vezove, raj za sve one koje oduševljava naša hrvatska bogata folklorna tradicija. Nikad u životu nisam vidjela toliko dukata, prekrasnih šlinganih nošnji ili pak onih urešenih bogatim vezom, ali i zadovoljstva na licima članova KUD-ova, dok ponosno hodaju u brižno čuvanim nošnjama. Nikad se ni sama nisam osjećala tako ponosnom na nekom od nastupa, kao što sam se osjećala na Vezovima. Još i danas se sjećam lupanja srca i potom olakšanja i zadovoljstva kad smo pred đakovačkom katedralom, nakon predstavljanja naše "Ritne migače " čuli buran pljesak. Naravno, u Đakovu sam osjećala i tremu, pogotovo pred svoju solo dionicu pred nastup na velikoj pozornici u Strossmayerovom parku. Ipak sve je dobro prošlo i mislim da smo dostojno predstavili folklornu baštinu našeg kraja. Na povratku u naš Orehovec, unatoč umoru, autobusom se orila pjesma uz zvuke tamburice. /Marija Tremski/ Još dojmova iz Đakova Od svih nastupa koje smo imali najviše mi je ostao u sjećanju onaj s Đakovačkih vezova. Samim time, što sam stajala među svom tom raskoši kulturne baštine Hrvatske, osjećala sam se ponosno. Osim nastupa ispred đakovačke katedrale i onog u Strossmayerovom parku, nastup koji nikad neću zaboraviti je onaj u velikom Šokačkom kolu. Iz 60 KUD-ova plesao je po jedan par. Čast da budemo predstavnici našeg KUD-a dobili smo Alojz Horvat i ja. Taj osjećaj je zaista teško opisati i jednostavno ga treba doživjeti. /Ivančica Petric/ Godinama sam na televiziji pratio događanja na Đakovačkim vezovima. Impresioniran tom manifestacijom, a posebno bogatstvom narodnih nošnji na Vezovima, mislio sam da nikad neću biti u prilici da budem nazočan u Đakovu, pa makar i u publici. Srećom, zahvaljujući marljivom radu našeg KUD-a, već u trećoj godini postojanja KUD-a, dobili smo priliku biti sudionicima tog doista prekrasnog događanja, koje pokazuje svu raskoš hrvatske folklorne baštine. /Alojz Horvat/

Bili smo dio povorke ponosnih na Đakovačkim vezovima

U veličanstvenoj povorci među 4000 sudionika iz 60 kulturno umjetničkih društava, praćenih središtem Đakova s 50 konjskih zaprega i 50 jahača, bili smo i mi mali KUD iz Svetog Petra Orehovca.

Taj nastup na Đakovačkim vezovima (3.7.2011.), manifestaciji koja se održava od davne 1967., zaslužili smo uspjehom svoje koreografije "Sitna kišo" na 13. županijskoj smotri folklora u Virju. Zahvaljujući odluci stručnog povjerenstva na Smotri folklora, poslani smo na Vezove, raj za sve one koje oduševljava naša hrvatska bogata folklorna tradicija.

Nikad u životu nisam vidjela toliko dukata, prekrasnih šlinganih nošnji ili pak onih urešenih bogatim vezom, ali i zadovoljstva na licima članova KUD-ova, dok ponosno hodaju u brižno čuvanim nošnjama.

Nikad se ni sama nisam osjećala tako ponosnom na nekom od nastupa, kao što sam se osjećala na Vezovima. Još i danas se sjećam lupanja srca i potom olakšanja i zadovoljstva kad smo pred đakovačkom katedralom, nakon predstavljanja naše "Ritne migače " čuli buran pljesak.

Naravno, u Đakovu sam osjećala i tremu, pogotovo pred svoju solo dionicu pred nastup na velikoj pozornici u Strossmayerovom parku. Ipak sve je dobro prošlo i mislim da smo dostojno predstavili folklornu baštinu našeg kraja.

Na povratku u naš Orehovec, unatoč umoru, autobusom se orila pjesma uz zvuke tamburice.

/Marija Tremski/

Još dojmova iz Đakova

Od svih nastupa koje smo imali najviše mi je ostao u sjećanju onaj s Đakovačkih vezova.
Samim time, što sam stajala među svom tom raskoši kulturne baštine Hrvatske, osjećala sam se ponosno.

Osim nastupa ispred đakovačke katedrale i onog u Strossmayerovom parku, nastup koji nikad neću zaboraviti je onaj u velikom Šokačkom kolu. Iz 60 KUD-ova plesao je po jedan par. Čast da budemo predstavnici našeg KUD-a dobili smo Alojz Horvat i ja. Taj osjećaj je zaista teško opisati i jednostavno ga treba doživjeti. /Ivančica Petric/

Godinama sam na televiziji pratio događanja na Đakovačkim vezovima. Impresioniran tom manifestacijom, a posebno bogatstvom narodnih nošnji na Vezovima, mislio sam da nikad neću biti u prilici da budem nazočan u Đakovu, pa makar i u publici.

Srećom, zahvaljujući marljivom radu našeg KUD-a, već u trećoj godini postojanja KUD-a, dobili smo priliku biti sudionicima tog doista prekrasnog događanja, koje pokazuje svu raskoš hrvatske folklorne baštine.

/Alojz Horvat/