Radne
rubače su se nosile kad su se radili poslovi na polju ili kod kuće.
Bile su od grubog platna i s malo ukrasa.
Na fotografijama su radni fortuni, koji su se obavezno nosili dok
su žene išle na polje. Također su rađeni od grubog platna, te nisu
bogati uzorcima.
Ovi cipelji su iz malo novijeg doba, potječu iz 50-tih godina 20.
stoljeća. Iz kazivanja saznajemo da su se nosile na blagdane kao
i kada su radile poslove u kući i izvan nje.
MUŠKA NARODNA NOŠNJA POTKALNIČKOG PRIGORJA
Muška narodna nošnja sastoji se od: košulje, lajbeca, gaća, škrljaka
i čižma. Kad su odlazili u grad, nosili su i torbe. Kao i kod žena
postojala je: svečana muška nošnja i radna muška nošnja.
Svečana muška nošnja
Košulje na fotografiji su rekonstruirane prema uzorku iz sela Voljavca.
Posebne su po sitnim križićima u bojama koji su vidljivi na rukavima
košulje i na prednjem dijelu košulje.
Lajbec na fotografiji rekonstruiran je prema staroj fotografiji
na kojoj je prikazan mladi, tek vjenčani par.
U svakodnevnim prilikama nosili su se manje ukrašeni lajbeci. Preko
ljeta muškarci su ih rijetko nosili.
Gaće koje su se nosile na
čizme su bile kraće i zataknule su se za sare, a one koje su bile
duže većinom su se nosile ljeti kad su muškarci hodali bosi.
Škrljake su muškarci nosili svakodnevno. Bilo to dok su radili u
polju ili plesali na zabavama. Škrljak je muškarce ljeti štitio od
sunca, baš kao i bijeli rubci žene.
U nekim prilikama muškarci su znali škrljake okititi cvijećem, a
prema kazivanjima starijih mještana, Stjepan Šatrak, zvan Đureta
iz Orehovca (rođ.1923. godine), na svom je škrljaku uvijek imao zataknutu
divlju ružu.