Torbe i to jako ukrašene vezom muškarci su nosili samo kada su išli u grad, dok su za odlazak u klijet imali veće torbe, napravljene od grubog platna.
Prva slika pokazuje torbu staru preko 120 godina na kojoj je autohtoni vez potkalničkog Prigorja, iz sela Orehovca.

 

 

Čižme su se nosile samo kad je zahladilo, a ljeti su muškarci hodali bosi. Čižme su bile visoke do koljena, kožne i samo u crnoj boji.

 

 

Radna muška nošnja

 

Radna narodna nošnja muškarca bila je izrađeno od grubog platna i vrlo jednostavna. Ljetne gaće su bile šire kako im ne bi bilo jako vruće.

 

 

Narodna nošnja mladenaca

 

Prema kazivanjima Marije Jug (rođ. 1938. godine), nošnja mladenaca je bila bogato ukrašena.

Djevojke su oblačile i do dvanaest sponjača kako bi izgledale što ljepše, a mladenac je na škrljaku nosio ružu sa zelenilom i bogato ukrašen lajbec.

 

 

Mladenka je na glavi imala vijenac sa sitnim bijelim cvjetićima ukrašen zelenilom (resperagusom). Gornji dio nošnje sastojao se od bljuze, a bogato ukrašena špicama, kraljušem (mlada je znala imati i do 5 kraljuša) i rupcem koji je mogao biti tanji ili deblji. . .

Mlada je oko struka imala crveni pojas koji je simbolizirao da je djevojka za udaju.

Kao što smo već napomenuli, donji dio nošnje sadržavao je čak do 12 sponjači. Na sponjaču je mlada stavljala šljingeraj, a u novije vrijeme markuzet (naš termin za markizet).

Na nogama je imala crvene ili crne cipelje ili čižmice.

 

 

Mladenec je na glavi nosio šešir na koji je stavio ruže i zelenilo, a lajbec mu je bio bogato ukrašen uzorcima bijele, crvene i plave boje.
Košulja mu je bila ukrašena malim sitnim križićima, koji su također bili u boji.

 

 

OD SJEMENA LANA DO TKALAČKO STANA

Platno od lana i konoplje potrebno za izradu narodnih nošnji, izrađivalo se i u našem potkalničkom kraju, a lan i konoplja u nas su se uzgajali do sredine 20. stoljeća.

Zemljište za sjetvu konoplje bilo je uvijek finije obrađeno. Kad je konoplja narasla do određene veličine (1,5 m), čupala se zajedno sa korijenjem. Nakon toga su se biljke vezale u manje snopiće, tzv. rukoveti, a desetak ili dvadesetak rukoveti ( pet s korijenom na jednu stranu, a pet na drugu) vezalo se u veći snop takozvane močenice.

Snop se vezao na jednom i na drugom kraju ličem, tj. pojasom od ražene slame. Konoplja se čupala u dva različita vremenska razdoblja. Ljetna, odnosno cvjetna konoplj, čupala se u srpnju, zatim joj se rezalo korijenje i cvijeće, te je ostavljana po tjedan dana u vodi, obično u potocima.

Konoplja namijenjena za davanje sjemena, čupala se u rujnu, potom se 2 tjedna namakala u vodi.

Poslije namakanja konoplja se cijedila na livadi, a potom stavljala na sušenje uz zid štaglja.

Nakon sušenja kretalo se s obradom. Drvena naprava kojom se obrađivala konoplja zvala se stupa. Sastavljenaje od dviju drvenih greda koje na otprilike jednoj trećini imaju užljebljenja, grede su na stupi bile položene jedna na drugu tako da zubi na gornjoj ulaze u udubljenje na donjoj.

Gornja greda se pokretala gaženjem jedne noge naprijed a i pritiskom druge natrag, pri čemu se greda dizala i spuštala i tako udarala konoplju da razbije stabiljku u sitnije dijelove.

Ovaj postupak su obavljale dvije žene. Dok je jedna stajala na stupi, druga je sjedeći sa strane, podmetala i okretala rukoveti. Rukoveti su morale biti čim toplije kako bi se mogle razbiti u što sitnija vlakna. U jesenskom razdoblju rukoveti su se većinom zagrijavale u krušnoj peći nakon pečenja kruha, a u ljeti uglavnom na suncu.

Nakon obrade stupom prerada se nastavlja na trljici. To je oruđe koje je usitnjenu konoplju pretvaralo u još sitnija vlakna. Vlaknaste rukoveti su se mikale tj. češljale na oruđu zvanom greben, nalik današnjoj četki za kosu, sa željeznim zupcima od 10 cm.

Kod uporabe greben se učvrstio na stolac ili klupu i otežao se kamenom kako se ne bi pomakivao. Grublji dio vlakna koji je ostao na grebenu na kraju čeljanja zvao se kudelja, a preostali dio zvao se povesme.

Od kudelje se tkalo grublje platno koje je služilo za vreće, gubere ili svakodnevnu radnu odjeću. Od povesma se na tkalačkom stanu uz dodavanje kupovnog konca i pamuka dobivalo finije platno.

Povesme se prelo na preslicu i kolovrat. Preslica je kopljastog oblika od mekanog drveta ukrašena geometrijskim urezanim ornamentima. Pri predenju su preslicu žene držale zataknutu za stolac na kojem su sjedile. S lijeve strane, lijevom rukom su izvlačile pređu, usput je vlažile, a desnom rukom su namatale ispredenu nit na vreteno.

Kolovrat je naprava kod koje se nogom pritišće daščica te preko kotača izaziva vrtnju vretena smještenog vodoravno pri vrhu kolovrata.

Nakon predenja slijedilo je izbjeljivanje pređe. To se vršilo tako da se u drvenoj posudi zalijevalo vrućim lugom, koji se dobivao od vruće vode i pepela.

Izbijeljena pređa tkala se ručno na tkalačkom stanu. Od tako dobivenog platna osim odjevnih predmeta izrađivale su se: jastučnice, plahte i pokrivači za krevete.